| U ciklusu emisija glumačkih intervjua koje je uređivao i vodio Ivo Štivičić, jedna od njih bila je posvećena i izvanrednoj glumici iznimne scenske prisutnosti, pokojnoj Zdravki Krstulović. Jedan od istaknutih trenutaka zbio se kad je gospođa Krstulović počela spontano govoriti poznati Klarin monolog iz drame Miroslava Krleže ''Leda''. Ova njena maestralna interpretacija je živi dokaz kako vrhunski glumci mogu napraviti ulogu već i putem svog glasa, dikcije i tona, posebice kada interpretiraju vrhunske tekstove kao što je slučaj sa Krležinim dramama. Nažalost, ovakvo glumačko umijeće na hrvatskoj je dramskoj sceni gotovo izumrlo. Klarin monolog glasi: ''Ja nemam karaktera da nešto počnem, pa ni liječiti se. Da nešto počnem, ja sam prestara. Što bih ja još mogla sada početi? Ja znam svoje stanje kakvo je, dobro! Da Aurel nije ne znam kakav talent, to ja znam. Da me vara s raznim drugim ženama, i to znam. Da su te ljubavne igre uvijek riskantne i da u tim igrama može da nastane uvijek romantični fait accompli, i to znam. Da nemam više glasa da se vratim operi, sve ja to znam, dragi moj Urban, i što ja imam od toga da sve to znam? (Ustala je i polagano, kao da je slomljena, vraća se spram otomana.) Ja sam legitimna gospođa jednog slikara koji ima svoj ugled, svoju karijeru, svoju novogradnju, svoje izložbene kataloge, ja, uz te kataloge i tu novogradnju, imam neku pravnu garanciju, i ja danas više nemam snage da ostanem sama i da počnem za sebe sama bez te pravne garancije ... |
